Skladna simbioza naselja i okoliša osobito je dojmljiva u nekim starim selima poput Gornje Prapratne, Zagradaća, Humca, Priloga, Maslinovika, Jurkova Dolca, Rašnika, Zablaća i Malog Grablja. To su mala mjesta specifične seoske arhitekture u kojima se i danas mogu pronaći stari predmeti korišteni u kućanstvima. Neka od tih naselja karakteriziraju trimi, nevelike nastambe za pastire, osobito na istočnoj i južnoj strani otoka.
Od narodnih običaja najzanimljivije su otočke procesije tijekom Velikog tjedna, osobito procesija Za Križem koja se odvija u noći Velikog četvrtka u krugu šest župa: Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirča, Vrbanja i Vrboske. Razvila se iz procesije koja se održala kao znak pokajanja nakon što je, u jeku društvenih previranja na otoku 1510. godine, uoči same bune hvarskih pučana, jedan mali križ u gradu Hvaru čudom proplakao krvavim suzama. Procesije kreću iz šest župnih crkava točno u pola noći i kreću se u smjeru kazaljke na satu tako da se za vrijeme osmosatnog trajanja procesije križevi nikada ne sretnu, što bi prema narodnom vjerovanju bio znak velike nesreće. Put koji vodi od crkve do crkve osvjetljava se svjetiljkama i spužvama namočenim u parafinsko ulje, a na prozore kuća ljudi stavljaju svijeće. Procesiju predvode odabrani križonoše, ponekad bosonogi, odjeveni u bijele tunike kao i ostali članovi bratovštine. Velika je čast nositi Križ pa križonoše priređuju veliko slavlje u Uskrsni ponedjeljak. Za vrijeme procesije pjevači pjevaju impresivnu pjesmu Gospin plač, koja potječe iz 15. stoljeća. Svećenici samo ispraćaju i dočekuju procesije na njihovim postajama.
Jedan od najpoznatijih tradicionalnih proizvoda na otoku je kraljevska vodica, čist destilat ruzmarinovog ulja koji su još u 19. stoljeću putopisci preporučavali za ispiranje grla i kao lijek protiv skorbuta. S proizvodnjom ruzmarinovog ulja u velikim količinama krenulo se krajem 17. i početkom 18. stoljeća, najvjerojatnije u selu Brusju. U Grablju je krajem 19. stoljeća postojala čak i Ruzmarinova zadruga. U arhivu obitelji Hektorović u Starome Gradu pronađen je pangirik iz 1796. posvećen ruzmarinu: “Kuhamo listove u čistom bijelom vinu a onda time ispiremo lice, obrve i bradu, dlake ne ispadaju već još jače rastu a lice ostaje svježe… listovi u krevetu će otjerati loše snove a možda čak i izliječiti rak… odvraća štetne insekte, otklanja otečenost nogu… ako ga posadiš na svojoj zemlji, urod voća će ti se uvišestručiti a sav će okoliš biti njime osvježen.”
Ruzmarinov destilat i lišće izvozili su se u Njemačku, New York, čak i Brazil. Ulje mažurana je također vrlo cijenjeno za masažu reumatskih zglobova.
Hvar je, osim ruzmarina i kraljevske vodice, i otok ljubičastih polja lavande. Od prve se tri grančice iz Velog Grablja ova aromatična biljka izuzetnih osobina raširila hvarskim poljima. Lavandino se ulje koristi protiv moljaca te u proizvodnji mirisa i krema. Cvate tijekom lipnja, srpnja i kolovoza, a ljekoviti dio biljke je njen cvijet koji treba ubrati čim procvate.
Poznati su i hvarski kolači, posebno paprenjaci iz Staroga Grada. Pjesnik Petar Hektorović spominje ove tradicionalne kolače u svom Ribanju. Osnovni sastojak im je šafran, koji je uz med i korijander bio veoma važan proizvod otoka u 16. stoljeću. Korijander je korišten kao antiseptik i sastojak brojnih ljubavnih napitaka.