Počeci turizma na otoku sežu daleko u prošlost, sve do drevne povijesti i Srednjega vijeka, što je vidljivo po ostacima villae rusticae, gospodarskih i ladanjskih kuća po cijelom hvarskom Ageru (dolini). U Srednjem su vijeku otok posjećivali brojni pustolovi, prirodoslovci , etnolozi i arheolozi koji su dolazili proučavati bilje, minerale i povijesne spomenike.

Organizirani turizam otpočeo je godine 1868. osnivanjem Higijeničkog društva na čelu s biskupom Jurjem Dubokovićem. Prvi hotel s 13 jednokrevetnih soba i restoranom otvoren je u kući obitelji Samohod-Duboković. Dolazak posjetitelja iz inozemstva smatra se početkom suvremenog organiziranog oblika turizma na otoku.

Osim turizma i vinogradarstva, još uvijek najjačih grana otočne ekonomije, stanovništvo se bavi uzgojem stoke (poznata je hvarska janjetina), aromatičnog bilja (lavanda i ruzmarin), maslina i smokava te ribolovom koji je zbog bogatog ribljeg fonda oduvijek bio važan segemnt lokalne privrede.

No, sveukupno gledajući, napredak otoka bio je usko vezan uz pomorski prijevoz. Iako je sve do pada Mletačke Republike bilo na snazi ograničenje tonaže brodova, mala je otočna flota osiguravala egzistenciju velikom postotku gradskog i seoskog stanovništva. Prvi veliki prekooceanski brod koji je pristao u Hvaru nakon pada Venecije prevozio je pšenicu iz luka na Crnome moru, a njime su se izvozili lokalni proizvodi, posebice usoljena riba. Zbog toga je,  unatoč dobro razvijenoj lokalnoj poljoprivredi, za razvoj i opstanak otoka bilo presudno pomorstvo, koje je ujedno bilo i pokretač kulturnog razvitka. Do druge polovine 19. stoljeća na otoku nije bio organiziran redovni kopneni ni morski promet, već su se ljudi prebacivali malim brodovima. Budući da su građevinski pothvati u doba Napoleona zaobišli otok Hvar, u unutrašnjosti otoka su postojali samo ilirski, grčki i rimski putevi zabilježeni još u hvarskom Statutu iz 1331. godine. Prva redovna brodska veza s kopnom uspostavljena je 1850-ih, a svakodnevna povezanost s kopnom početkom 20. stoljeća. 

Nakon oslobođenja po završetku Drugoga svjetskog rata, započeo je ubrzan razvoj otoka. Istočni dio otoka (Sućuraj), središnji (Stari Grad) te zapadni (Hvar) povezani su s kopnom redovnim trajektnim linijama. Osim brzih katamarana koji povezuju Hvar sa svim glavnim centrima Jadranske obale, gradovi Hvar i Jelsa povezani su s kopnom i lokalnim brodskim prijevozom.